top of page

MISAO VODILJA:

 

"Škola koja je usmjerena na dijete vidi roditelje kao svoje najvažnije partnere jer su oni ti koji najbolje poznaju svoje dijete."

 

 

Činjenica je da mnogi roditelji, a isto tako i odgajatelji/učitelji zapravo ne znaju kako uspostaviti dobar i suradnički odnos na dobrobit djece.

Ono što bi učitelj/odgajatelj svakako morao znati je:

 

1. način kako komunicirati sa obitelji (što susretljivije, govoreći o djetetu najprije pozitivne stvari, sve ono što dijete radi dobro, samostalno, uspješno)

 

2. zamoliti roditelje da se uključe u školski program kroz razne aktivnosti (sudjelovanje na nastavnom satu, pomoć oko fotokopiranja, donošenje papira za crtanje, pomoć pri izletima ili šetnjama…)

 

3. upoznati želje i potrebe obitelji (obitelj je možda financijski manje sposobna ili netko od članova ima neku bolest ili slično što možeutjecati na dijete)

 

4. savjetovati se sa roditeljima kod donošenja raznih odluka vezanih uz njihovo dijete

poticati roditelje da se uključe u učenje i rad s djecom

Roditelji bi, sa druge strane, trebali :biti zainteresirani i redovito odlaziti u školu ponuditi svoju pomoć i znanje u školskim aktivno

 

1. pokazati interes za rad i učenje svoga djeteta, ali i cijele njegove školske zajednice

 

2. nikada ne govoriti negativno o učiteljima ili odgajateljima pred djecom ono što roditelje smeta kod učitelja, bilo bi dobro što jasnije i pažljivije izreći učitelju ili odgajatelju; ako ne pronađete zajedničko rješenje, tada krenite školskom ili vrtićkom pedagogu

 

3. bojite li se da bi direktan razgovor mogao negativno utjecati na odnos učitelja prema vašem djetetu, otiđite školskom pedagogu i na početku razgovora objasnite zašto ste preskočili razgovor sa samim učiteljem

 

4. kada dođe do problematične situacije, ne svrstavati se odmah na stranu djeteta već otići u školu i čuti drugu stranu

Tužna je slika roditeljskog sastanka na kojem se učiteljica ili odgajateljica vašeg djeteta iz petnih žila trudi pobuditi ineres i reakciju roditelja, a rezultat je često pogledavanje na sat i uzdisanje u stilu „već kasnim na neko drugo mjesto“. Takvim primjerom učitimo svoju djecu nepoštivanju osoba koje brinu o njemu dok smo mi na poslu i licemjerno je očekivati da se djeca ponašaju drugačije od nas.

Razgovor s djetetom nakon roditeljskog sastanka ili informativnih razgovora o sadržajima koji su nam predočeni i o eventualnim problemima puno će više doprinijeti tome da vaše dijete voli ustanovu koju pohađa i da se prema svojim učiteljima ili odgajateljima odnosi sa poštovanjem i odgovorno. Radi se o našoj djeci. I svaki roditelj trebao bi biti zainteresiran za ono što se događa sa njegovim djetom za vrijeme boravka u školi ili vrtiću.

Osim za svoje vlastito, trebali bismo biti zainteresirani i za djecu sa kojom naše dijete dijeli razred ili grupu. To su djeca koja utječu na naše dijete i jednim dijelom formiraju njegovu ličnost.
Odlaskom djeteta u neku ustanovu ne prestaje naša odgovornost za njega.

Postoji niz svjetlih primjera suradnje između roditelja i škole, niza prekrasnih zajedničkih radionica i postizanja krajnjeg cilja, a to je zajedništvo u učenju i radu, te kvalitetno obrazovanje djeteta.

SURADNJA UČITELJA I RODITELJA

bottom of page