top of page

                                            DOBRO ODGOJENO DIJETE

 

 

Što znači odgojeno dijete?

 

U današnje vrijeme kad se sve više analizira dječje ponašanje i traže njegovi uzroci, te ne postoje krute granice u odgoju, teško je dati preciznu definiciju (ne)odgojenog djeteta.

 

Prema anketi objavljenoj na blogu „Odgoj danas, što je važno znati o odgoju danas“ roditelji su autorici bloga Petri Mandarić pokušali odgovoriti, između ostalog, i na pitanje: Po čemu se danas prepoznaje dobro odgojeno dijete?

 

Odgovori su išli u dva smjera. Prema prvom dobro odgojeno dijete je usvojilo osnove bontona, odnosno:

  • Dijete zna pozdraviti riječima dobar dan, jutro, večer, doviđenja, bog ili sl;

  • Dijete se zna ponašati za stolom što uključuje korištenje pribora za jelo, salveta;

  • Dijete poštuje starije i nemoćne (dignu se u autobusu ili tramvaju, ne guraju se, ne rugaju im se i sl.).

 

Drugi tip odgovora u navedenoj anketi odnosi se na karakterne osobine djeteta poput:

  • Dijete je naučilo dijeliti;

  • Dijete je naučilo na miran način rješavati probleme, i da se fizička sila/nasilje ne smatra prihvatljivim oblikom ponašanja;

  • Dijete je opušteno i sretno do te mjere da se može nesputano smijati (iz trbuha).

 

Dobro odgojeno dijete se, prema mišljenju roditelja, po načinu na koji komunicira s roditeljima, braćom, sestrama, bakama i djedovima, odnosno najbližoj rodbini i to u sljedećim situacijama:

  • Da ne radi scene.

  • Da roditelj zna smiriti svoje dijete.

  • Da dijete pokazuje razumijevanje za to da roditelji ponekad nemaju vremena istog trena rješavati njihove zahtjeve, te da razumije i poštuje da će to biti riješeno kasnije.

 

 

 

 

 

                                         ZLATNA PRAVILA U ODGOJU DJETETA

 

 

Kad započeti s odgojem? Mnoge studije pokazuju da dijete još u majčinoj utrobi na svoj način komunicira s majkom, a potom i sa okolinom, odnosno da odgoj počinje još u prenatalnom razvoju.

S „prvim“ odgojem djece treba početi odmah po njegovom rođenju.

 

Ako od početka života dijete osjeća da je voljeno i prihvaćeno, da se roditelji dobro brinu o njemu, dijete će imati kroz kasniji život emocionalnu stabilnost, osjećaj samopoštovanja te će lakše usvajati školsko znanje i socijalne vještine, smatra Siniša Česi, magistar socijalne pedagogije.

U kakvu će prvo djevojčicu i dječaka, a potom djevojku ili mladića, ženu ili muškarca izrasti naše dijete, zavisi prije svega od nas samih jer djeca od roditelja preuzimaju vrline i poroke, dobre i loše strane, a ne samo znanje. Taj prijenos, smatra Pavao Brajša, ugledni hrvatski psihijatar, psihoterapeut i komunikolog, ne obavlja se svjesno niti riječima.

 

Najvažnija stvar u odgoju djece jeste ljubav. Dijete treba voljeti iskreno, s njegovim dobrim, ali i lošim osobinama i prihvatiti ga skupa s njegovim pogreškama.

Roditelji trebaju uvijek imati na umu da na djecu najviše utječemo svojim ponašanjem. Primjera radi, ako i sami ne koristimo četiri magične riječi: oprosti, molim, hvala i izvoli, teško da ćemo ih čuti od naše djece.

 

U odgoju djece prof. Brajša posebno naglašava značaj razgovora s djecom. Prema njegovom mišljenju razgovor roditelja i djece treba biti pun ljubavi, jednostavan, pozoran i osjećajan, po mogućnosti duhovit, ali nikako ironičan. Djeci se treba obraćati jednostavno i od srca.

 

Da bismo to postigli djecu ne treba „mučiti“ dosadnim monolozima. Sažet i kratak govor roditelja djelotvorniji je na dijete. S djetetom treba razgovarati slobodno i spontano. Da bi nas djeca razumjela, moramo im se prilagoditi, pokušati ih razumjeti, odnosno „spustiti se na njihovu razinu“.

I ne zaboravimo, ukoliko mi ne znamo razgovarati s djecom, u tim razgovorima ih pohvaljivati, ohrabrivati i bodriti kad im je dobro ili loše, djeca će naći „prijatelja“ na ulici kojima će se povjeriti, a nas će staviti „na čekanje“ za razgovore o njima važnim stvarima.

bottom of page