MALI SLUŽNJANI

                   NENASILNO RJEŠAVANJE SUKOBA

 

Što je sukob?

 

Možemo reći da je sukob kada dvoje ili više pojedinaca zauzimaju različita mišlljenja o načinu rješavanja nekog problema.Konflikt sam po sebi nije destruktivan i negativan ako poznajemo uzrok sukoba.

Konflikt može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih uspješnih rješenja-te konflikte glede njihovog ishoda nazivamo konstruktivnim konfliktima:

-na subjektivnom planu oni dovode do osjećaja zadovoljstva i samopouzdanja te potiču radoznalost i kreativno mišljenje

_na interpersonalnom planu dovode do toga da su svi sudionici zadovoljni ishodom,ishod predstavlja unapređenje socijalnih odnosa.

U konfliktnim situacijama često se reagira agresijom ili povlačenjem:

-ovo ne vodi rješavanju sukoba već do njegovog potiskivanja a neriješeni sukob na individualnom planu može dovesti do dugotrajnih frustriranosti koja može varirati od osjećaja tjeskobe,nelagode,zabrinutosti preko gubitka samopouzdanja ili samopštovanja do neurotskih i psihosomatskih poremećaja

-na interpersonalnom planu dolazi do eskalacije sukoba.

Različiti načini sučeljavanja s konfliktom predstavljaju poseban aspekt socijalnih vještina-naučenih oblika ponašanja.Učenje ovih vještina i razvijanje apriornog stava prema konfliktu

Kao nečemu dobrom ili lošem započinje u najranijem djetinjstvu.

To je učenje tj. usvajanje pretpostavki da se u sukob i u rješavanju njega izađe bez primjene sile.Određene vještine omogućavaju djetetu da se osjeća sposobnijim rješavati konflikte konstruktivno i nenasilno.

 

Što su socijalne vještine?

 

-to su naučeni oblici ponašanja,uvježbane sposobnosti

-uče se od najranijeg djetinjstva u obitelji;spontano,imitacijom,metodom pokušaja i pogrešaka,a kasnije se utvrđuju i mijenjaju kroz interakciju s ostalom grupom vršnjaka.

Na osobnom planu socijalne vještine pridonose uspostavljanju uspješnih odnosa s okruženjem i većem osobnom zadovoljstvu.

Vještina konstruktivnog i nenasilnog rješavanja sukoba temelji se na usvajanju i međusobnom inegriranju većeg broja specifičnih socijalnih vještina.To su:

• istinsko slušanje

• očitovanje umjesto potiskivanja vlastitih osjećaja

• jasno izražavanje želja i potreba

• razmatranje najrazličitijih mogućnosti rješavanja određenog sukoba

• vještina pregovaranja i dr.

Djeca nauče i primjenjuju ove vještine kada su norme u njihovom okruženju pohvala i suradnja,a ne kritika i natjecanje.

Što odrasli više potiču djecu na korištenje tih vještina i rješavanje vlastitih problema(umjesto da se sami upliću u sukobe s djecom i nađu neko brzo rješenje) to će ono biti češće u prilici ovladati vještinama potrebnim za kreativno rješavanje sukoba.

Svrha je pomoći djetetu da upozna vlastite i tuđe osjećaje te da istraži načine na koje može spriječiti ili riješiti međusobne sukobe.

 

Razvoj konflikata kod djece

 

Konflikt će se povećati ako:

-postoji porast u izražavanju emocija srdžbe i frustracije,

-postoji porast percipiranja prijetnje,

-se uključi više osoba koje se zauzmu za neku od suprotstavljenih strana,

-djeca nisu bila u prijateljskim odnosima ni prije konflikta,

-djeca raspolažu s malo prosocijalnih vještina

Konflikt će se smanjiti ako:

-se pažnja usmjeri na problem,a ne na sudionike,

-se smire izražene emocije i smanje percipirane patnje

-su djeca prijatelji i prije konflikta,

-djeca znaju kako treba rješavati konflikte ili imaju nekoga tko im u tome može pomoći

Pristupi rješavanju konflikta:

Napad ili bijeg,odnosno agresivan ili pasivan pristup sukobu često nisu djelotvorna i dugoročna rješenja problema.Često ih prati tjelesna ili emocionalna bol,poniženje ili potisnuta

srdžba. Definiranje problema iznimno je važno,ono određuje i usmjerenost prema rješenju,odnosno očekivanja od rješenja.

 

Tijek učenja konstruktivnog rješavanja sukoba

 

Suradnja i natjecanje

Suradnja je važna ne samo s obzirom na ishod zajedničke aktivnosti već i na procese,kao npr.donošenje odluke.Na taj se način potvrđuje pojedinac a i razvija se grupna povezanost čime je olakšano i konstruktivno rješavanje sukoba.

Komunikacija

Sukobi i nasilje često su vezani uz nedostatak u komunikaciji.Stoga su vještine slušanja,opažanja i govorenja važan preduvjet konstruktivnog rješavanja konflikta-aktivno slušanje.

Slušanje:aktivno slušanje ili reflektiranje.

Opažanje:naglasak je na gledanju(govor tijek,izražavanje i drugi oblici neverbalne komunikacije).

Samopoštovanje i suosjećanje

Samopoštovanje je ključno za razvoj suosjećanja i skrbi za druge.Nisko samopoštovanje i loša slika o sebi korijeni su brojnih konflikata.Kad dijete ne prihvaća sebe teško će uvažiti mišljenje i potrebe drugog djeteta što je osnova čestih ruganja i odbacivanja ili agresivnog ponašanja.Takvo dijete može tražiti prihvaćane u grupi kroz konformiranje što mu katkada onemogućuje zalaganje za nenasilno rješavanje konflikta.

Suosjećanje ili empatiju možemo odrediti kao uživljavanje u emocionalna stanja drugih osoba i razumijevanje njihovog položaja(patnje ili ugroženosti). Uz pojam suosjećanja koristi se i pojam prosocijalnog ponašanja.To je sveobuhvatni pojam za različite oblike socijalnog ponašanja kojima se kojima je temelj pomaganje drugima u zadovoljavanju njihovih potreba i uklanjanju poteškoća.

Suosjećanje i prosocijalno ponašanje javlja se već u ponašanju male djece.Ako dijete za svoje suosjećajno ponašanje bude pohvaljeno od odraslih,takvo će se ponašanje dalje razvijati a ako odrasli ne primjećuju ili negativno reagiraju na takvo djetetovo ponašanje,ono će se vremenom smanjivati.

 

 

Ishodište programa konstruktivnog rješavanja sukoba

 

Programi učenja konstruktivnog rješavanja sukoba temelje na određenim pretpostavkama:

• Sukobi postoje,sami neće nestati,niti ćemo ih mi pokušati potisnuti.Želimo djecu poučiti vještinama korisnim u konfliktnim situacijama.

• Sukob može dovesti do osobnog rasta,nije uvijek dobar a niti loš.Kroz sukob možemo naučiti nešto novo i pomoći drugima.

• Mnogo je mogućih rješenja svakog sukoba,mi se vježbamo u pronalaženju različitih rješenja.Što točnije odredimo problem,to je vjerojatnije da ćemo ga riješiti

• Nasilje u konfliktnim situacijama se često povećava

• Pozitivni osjećaji se također povećavaju,rastu.Što više potvrđujemo vrijednost drugih i sebe,to ćemo lakše riješiti sukob.

• Katkad možemo naći rješenje u kojem svatko pobjeđuje,ne uvijek.

Konstruktivno rješavanje sukoba

 

Učenje konstruktivnog načina rješavanja sukoba pomaže djeci da upoznaju njihovu složenost,istraže mogućnosti i reagiranja u konfliktnoj situaciji,djeca često uviđaju da mogućnosti ima više nego im se u prvi mah činilo.

Rješavanje problema:

U čemu je problem ,što se dogodilo?

-težište na problemu a ne na osobi

Kako se osjećaš u vezi s tim?

-potrebno je izraziti osjećaje a ne prosudbe ili vrednovanje,govorenje iz „ja“ pozicije-može načiniti smjer u kojem se nalazi rješenje,kroz takvu aktivnost iznosimo svoje prave interese.

Što želite da se dogodi?

Što se uistinu može učiniti?

-ovdje je riječ o praktičnim koracima,prihvatljivim svim stranama,koje mogu doprinijeti poboljšanju situacije.

 

Pregovaranje-jedna od strategija rješavanja sukoba

 

Posredovanje

Smirivanje nije i rješenje konflikta,već njegovo odlaganje.Posredovanje ili medijacija je specifičan način rješavanja konflikta pri čemu nepristrana treća strana intervenira u sukob kako bi kroz niz koraka vodila sukobljene pojedince ili grupe do rješenja koji oni sami predlažu,biraju i dogovaraju.Proces posredovanja omogućuje osobama u sukobu definiranje svojih problema i potreba,utvrđivanje i izražavanje vlastitih osjećaja i strahova,spoznavanje osjećaja i strahova s druge strane i traženju novog rješenja.